Hrvatski: GDJE JE VESNA SKARE OZBOLT SAKRILA TAJNE DOKUMENTE IZ SEFA U SVOJEM UREDU?
GDJE JE VESNA ŠKARE OŽBOLT SAKRILA TAJNE DOKUMENTE IZ SEFA U SVOJEM UREDU?
Odlaskom Vesne Škare Ožbolt iz Ministarstva pravosuđa ponovno se aktualizira pitanje strogo povjerljive dokumentacije kojom je raspolagala Vesna Škare Ožbolt, a koja je mogla poslužiti obrani generala Gotovine u Haagu. Prema izvorima iz Ministarstva pravosuđa u dokumentima o primopredaji dužnosti nigdje se navode takvi dokumenti, ne postoji sastavljen popis dokumenata iz sefa Vesne Škare Ožbolt kao niti usporedni popis dokumenata koje je eventualno preuzela ministrica Ana Lovrin. Logičnim se postavlja pitanje, je li moguće da je Vesna Škare Ožbolt u dogovoru sa Carlom del Ponte dostavila te tajne dokumente Haagu, odnosno nezakonito ih iznijela iz Ministarstva i otuđila trag o primopredaji tih dokumenata ne postoji. Jednako tako ne postoji niti očitovanje Vesne Škare Ožbolt ili nekog od članova odvjetničkog tima generala Gotovine o tomu je li izvršena primopredaja tih dokumenata nakon uhićenja generala Gotovine? Izvori bliski Vesni Škare Ožbolt upućuju na činjenicu da su dokumenti koje je bivša ministrica držala pohranjene u sefu u svojem kabinetu nestali iz toga sefa, odnosno Vesna Škare Ožbolt odnijela je te dokumente i ovoga trenutka njima privatno raspolaže.
Sastanak 7. ožujka 2005.
Sedmoga ožujka 2005. ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt pozvala je, ničim izazvana, generala zbora u mirovini Antu Rosu i mene (iako mi niti danas nije jasno zbog čega sam ja bio pozvan na taj razgovor) na razgovor oko rješavanja tzv. Slučaja Gotovina. Nas smo se dvojica odazvali tom pozivu isključivo iz razloga što poštujemo hrvatske institucije i državni poredak koji smo stvarali, te smo smatrali građanskom pristojnošću i dužnosti odazvati se na poziv institucije ministrice pravosuđa.
Vesna Škare Ožbolt priznala je postojanje tajnih dokumenata u njezinu sefu
Sastanku, koji je organiziran i održan u najvećoj tajnosti na zahtjev ministrice, bili su nazočni osim nas dvojice i Vesna Škare Ožbolt te njezin tajnik kabineta Krešić. „Kako ćemo riješiti slučaj generala Gotovine?“, upitala je Ožboltica generala Rosu. „Vrlo jednostavno“, odgovorio je general, „Ja znam kako riješiti taj problem“. „Recite“. „Neka Haag povuče optužnicu protiv generala Gotovine, MUP neka povuče tjeralicu i ja sam uvjeren da će se general tada pojaviti u Hrvatskoj!“, izjavio je Roso. Ministrici, naravno, taj prijedlog nije bio zanimljiv. Osim nekoliko desetaka kurtoaznih rečenica, koje ni u kojem smislu nisu vodile ka bilo kakvom rješenju, najzanimljivije je bilo priznanje Vesne Škare Ožbolt o tajnoj dokumentaciji koja bi mogla pomoći u obrani generala Ante Gotovine. „Evo, generale, ja ovdje u mom sefu (i pokazuje rukom na sef koji se nalazi na lijevom zidu od ulaznih vrata u njezin kabinet, op. D.M.) imam dokumente koje sam prikupila u tajnosti i koje ne ću dati nikom, a koji mogu pomoći i koji su ključni za obranu generala Gotovine! Ne dam te dokumente nikom! Ni svi u Vladi ne znaju da su ti papiri kod mene.“, vikala je Vesna Škare Ožbolt. Roso je na to postavio logično pitanje, zašto Ministarstvo te dokumente nije stavilo na raspolaganje odvjetničkom timu i obrani generala Gotovine, zašto se barem ne omogući uvid u te dokumente odvjetnicima optuženog generala? Ministrica je ponavljala kako je ona privatnim vezama skupljala te dokumente i kako ih ne će predati nikom.
Je li državni vrh bio upleten u planove likvidacije generala Gotovine
Roso je već tada upozorio ministricu kako postoje indikacije o tome da je i sam državni vrh bio upleten u čak tri plana likvidacije generala Gotovine. „On kada bi se pojavio živ Vi bi ga likvidirali, nemojmo se mi šaliti“, rekao je Roso Ožboltici. Vijest o planovima likvidacije generala Gotovine nije ju niti najmanje iznenadila, pažljivo sam promatrao izraz njezina lica dok joj je Roso govorio. Osim toga, ministrica je predlagala plan po kojem bi se Gotovina predao izravno Carli del Ponte i Tribunalu u Haagu, a ne Hrvatskoj, „jer nam tako više dogovara“-rekla je Ožbolt. Naravno, sastanak je završio bez ikakvih rezultata. Osim toga, ministrica je priznala i kako otkupljuje lažiranu dokumentaciju od bosanskih Srba, koja bi trebala biti navodno autentična dokumentacija krajinskih Srba, te ona takvu dokumentaciju plaća oko 500 eura po stranici. Radi se, zapravo, o krivotvorenim papirima koje štampaju Srbi pokraj Banja Luke, štambiljaju lažnim pečatima i prodaju Ožbolticinim ljudima, kao tobože vjerodostojnu dokumentaciju. Po završetku sastanka general Ante Roso i u pisanom je obliku zatražio od Vesne Škare Ožbolt da se tajna dokumentacija koja može pomoći u obrani generala Gotovine hitno stavi na raspolaganje njegovim odvjetnicima, na što je ministrica odgovorila negativno.
Ivo Sanader znao je da se skrivaju dokumenti važni za obranu generala Gotovine
To znači da je Vesna Škare Ožbolt u dogovoru sa Ivom Sanaderom skrivala dokumente koji mogu pomoći u obrani generala Ante Gotovine, te na taj način omogućavala lažne optužbe i konstrukcije Carle del Ponte. Naravno, treba se zapitati i zašto Ožboltica nije tu dokumentaciju poslala Haašom tužiteljstvu?! I zbog čega je Vladi u interesu da onemogući obranu generala Gotovine? Izgleda da niti ovoj Vladi nije u interesu obrana istine o Domovinskom ratu. Pitanje ove tajne dokumentacije potrebno je što prije aktualizirati, jer bi se moglo dogoditi da Vesna Škare Ožbolt i Ivo Sanader te dokumente i unište kako bi onemogućili kvalitetnu pripremu obrane Anti Gotovini i njegovom odvjetničkom timu. Pitanje, međutim, za Vesnu Škare Ožbolt može glasiti i ovako: Jeste li skrivali tu dokumentaciju u dogovoru i sa Carlom del Ponte? Ako ne, za koga ste odrađivali prljavi posao krivotvorenja istine o ulozi generala Gotovine u Domovinskom ratu, prikrivanjem dokumentacije koja je ključna za njegovu obranu pred Haaškim sudom?
Otkupljivanje četničkih krivotvorina
Nije to jedina šteta koju je Vesna Škare Ožbolt nanijela obrani hrvatskih optuženika u Haagu. Ožboltica je preko svojih veza u četničkim krugovima u Republici Srpskoj (ljudi koje je upoznala tijekom pregovaranja o mirnoj reintegraciji) otkupljivala navodne dokumente tzv. „Republike Srpske Krajine“ koji mogu pomoći obrani hrvatskih optuženika pred MKSJ-om. Međutim, radi se o krivotvorenim dokumentima koje Srbi u Banja Luci krivotvore i koriste pečate propale krajinske tvorevine, a onda su prodavali takve krivotvorine izaslanicima i ovlaštenicima Vesne Škare Ožbolt, koja je o tome s privatnim osobama potpisivala ugovore o djelu i plaćala velike novčane iznose za otkup takvih krivotvorina. Naravno, time je nanijela dodatnu štetu interesima obrane hrvatskih optuženika pred Haaškim sudom. Da stvari budu jasnije, za cijelu je akciju sasvim sigurno znao i premijer Ivo Sanader. To i jest razlog zbog kojeg o tomu niti Sanader niti nova ministrica Lovrin nisu govorili ništa, čak niti nakon razlaza i raspada koalicije sa Vesnom Škare Ožbolt i njezinom marginaliziranom organizacijicom.
Domagoj Margetić
Sva prava pridržana