Otvoreno pismo oca Daria Kordica Ivi Sanaderu

Dario Kordic jedini je haaški optuženik koji je otišao dragovoljno
u Haag. Svi ostali optuženici ili su otišli pod prisilom ili su
uhapšeni i predani Sudu. Ja, Darijev otac, i njegova mati bili smo na
njegovu ispracaju 5. listopada 1997. godine.

Blagoslovili smo ga, zaželjeli mu sretan put, poucili ga da pode
uzdignuta cela, i neka se tako uzdignute glave i cela što prije
vrati. Za ovaj cin Hrvatska je dobila jamstvo da ce sudenje biti
pošteno i brzo (od tri do pet mjeseci). Jamstvo je dano od strane
SAD-a i to je izjavila ministrica Madelaine Albright. Zna se koliko je
trajalo sudenje - punih šest godina. U što se pretvorio mocni i
«slavni» Haaški sud? Tko je sve svjedocio? Tko je tajno
«zašticen» svjedocio? Tko je lažno svjedocio? Kakvi su postojali
razliciti aršini - mjerila za pojedine optuženike, clanove iste
hrvatske pritvorenicke skupine? Komu je omogucen uvid i korištenje
do tada povjerljivih dokumenata iz arhiva? Tko je pokajnik, a tko
inicijator urote protiv Kordica. (Predsjednik države i Predsjednik
svih gradana u dogovoru s haaškim tužiteljstvom, s domacim
veleizdajnicima..., a sve u cilju potvrde, a ne teze da je Hrvatska
država stvorena za genocid od strane zlocinacke organizacije, u
kojoj je jasno, bio i Dario Kordic). Samim time je od strane
predsjednika države, predsjednika svih gradana, Sudu dana potvrda da
je Hrvatska izvršila navodnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te istoj
treba platiti ratnu odštetu.

Prije godinu dana Haaški sud presudio je Dariju Kordicu - 25 godina
zatvora. To je najveca kazna na koju je osuden jedan Hrvat, a tvrdim
da ce tako i ostati. Nijedna optužba protiv Darija Kordica nije
dokazana. Usporedno s Darijevim postupkom, tekao je i postupak protiv
generala Tihornira Blaškica. Isti je nepravomocnom presudom osuden
na 45 godina zatvora. Stupajuci u urotu protiv Darija Kordica, nakon
žalbe, pravomocnom osudom biva osuden - pomilovan na devet godina
zatvora. On je pokajnik, a to je dokazao preko svog glavnog odvjetnika
Ante Nobila, a sve kroz negiranje vlastitog ucešca u zapovjednoj
strukturi HVO-a, negiranja vlastitog ucešca u obrani hrvatskih
domova u središnjoj Bosni.

Sve to mu je potvrdio i omogucio predsjednik države i predsjednik
svih Hrvata s ostalim clanovima urote i lažnim svjedocima.

Nacin financiranja hrvatskih haaških optuženika

Do smrti predsjednika, pok. dr. Franje Tudmana, nije bilo razlike
medu hrvatskim optuženicima, a poslije njegove smrti dolazi do prave
diskriminacije. Navodim primjer Blaškic - Kordic. Kordicu se
dokidaju sredstva, bilo za putne troškove, bilo za placanje
odvjetnika. Tako Kordic od hrvatske države ne dobiva niti jedne kune
ili konvertibilne marke. Niti od HDZ-a iz Hrvatske, a isto tako niti od
HDZ-a Herceg Bosne ili Federacije, dok se onim zaposlenicima koji su se
izjasnili da žele od svojih placa izdvajati dio novca kao pomoc
hrvatskim haaškim pritvorenicima, prijetilo otpuštanjem s posla.
Istovremeno, general Blaškic je od hrvatske države primao redovitu
generalsku placu, putne troškove i smještaj u boljim hotelima za
clanove obitelji, jednokratnu pomoc u iznosu od 100 tisuca kuna do
troškova za 300 uzvanika nazocnih slavlju u povodu krštenja kceri
Jelene. Treba li spomenuti da je Blaškicev bajni odvjetnik Hrvatsku
stajao više od dva milijuna (sasvim je nebitno jesu li u pitanju kune,
dolari ili neka druga valuta)?!

Darijeva obitelj tražila je kredit kako bi financirala svoje odlaske i
posjete Dariju. Postoje i ogromni neisplaceni troškovi-dugovanja
odvjetnickom timu koji je zastupao Darija Kordlca. Istina, jedanput
mjesecno, unazad godinu dana, hrvatska država snosi troškove puta i
smještaja clanovima uže Darijeve obitelji.

Jedini hrvatski haaški osudenik general Blaškic, prima generalsku
mirovinu, koju mu je dodijelio predsjednik države/predsjednik svih
gradana, i to na taj nacin da je vecer prije oslobodenja, tj.
izlaska iz zatvora, dobio mirovinu. Niti jedan drugi hrvatski
optuženik koji je pušten iz haaškog pritvora (cak niti onaj koji je
bio pogrešno osumnjicen u vremenu od 1 do 4 godine ili pak oni koji
su izdržali kaznu od 10 do 15 godina), ne prima niti mirovinu, niti
bilo kakva obeštecenja za duševnu bol, izgubljeno vrijeme... «Pa,
ljudi je li to moguce?!» Ovo je gore nego u Hitierovoj Njemackoj.
Cak su i tamo dobivali obeštecenja - naknade, oni koji su bili u
radnim logorima ili zatvorima.

Netom po objavljivanju pravomocne 25-godišnje presude za moga sina,
po dvije tocke optužnice: jedna je progon Muslimana u središnjoj
Bosni, a druga je u stvaranju Hrvatske kroz ucešce u zlocinackoj
organizaciji i anektiranje Herceg Bosne Hrvatskoj, kao i progon
muslimanskog življa iz Hercegovine, uputio sam i objavio svoje prvo
otvoreno pismo predsjedniku Vlade. Isto pismo poslao sam i hrvatskim
medijima. Predsjednik Vlade se do danas nije ocitovao. Meni je jasno i
zašto. Kao dobar poslušnik, nije se smio ocitovati jer naklonost ili
pomaganje «ratnim zlocincima», je minus u ocima SAD-a i EU.
Pogotovo ako pošto-poto želite uvesti u Hrvatsku u EU i NATO, pa ce
vas povijest pamtiti kako ste baš vi uveli Hrvatsku u EU (u pakao)!

Ja od gospodina predsjednika Vlade nisam tražio da mi oslobodi sina,
jer on to ne bi niti mogao, a i kada bi mogao, ne bi niti htio. Ja sam
tražio da pokuša uciniti nešto da se prouci presuda, te da svojim
ugledom urgira kod Suda, po pitanju legalnosti i zakonitosti presude.
Jer, kako može biti osuden netko za krivicno djelo, a to isto djelo
ne postoji medu krivicnim djelima? Hrvatska, dakako, nije stvarana i
stvorena na genocidu, osim ako Predsjednik Republike Hrvatske nije sam
odredio to krivicno djelo?! Uz izrucivanje generala Sudu, i to se
ubraja u suradnju s Tribunalom, zar ne?

Gore navedena postavka je aktualizirana u zadnja tri mjeseca, od
uhicenja generala Ante Gotovine. Sva naša hrvatska vlast je dala sve
od sebe da se uhiti general Gotovina, jer je to naredba SAD-a, a
pogotovo jer vi želite uci u raznorazne EU integracije. Sada dolazi
na red ono što sam u svom prvom otvorenom pismu tražio od
predsjednika Vlade, a to je ocitovanje o pitanju: «Je li Hrvatska
stvorena na genocidu?«

Sada su puna usta pohvala kod ostalih «branitelja» Hrvatske. Hrvatska
nije stvarana na genocidu, to je bio obrambeni rat, to je bio
oslobadajuci rat, itd., kao i mnogobrojne nebuloze tipa - «Mi
cemo lako oboriti optužbe protiv generala Gotovine» ili «Odmah pada
u vodu optužba protiv generala Gotovine». Bojim se da cete malo
pricekati. Jer, ne treba zaboraviti spomenuti i vladinu Udrugu
«Prijatelji Haaga» na celu s predsjednikom vlade.

Ja sam na vrijeme opominjao Vladu, ne radi svoga sina, nego radi
Hrvatske!

A, sada, obratite pozornost! Predsjednik vlade traži da hrvatski narod
skupi novac za obranu generala Gotovine! Puk voli generala, pa ce dati
i život za generala Gotovinu, a kamoli nece novac.

Pitam hrvatsku vladu i hrvatsku vlast, je li to ispravno? Kako je
predsjednik države osigurao novac za obranu generala Blaškica?

Jesu li to bila sredstva hrvatskih gradana, hrvatskih umirovljenika
ili hrvatske sirotinje, ili njegovo privatno vlasništvo iz Orahovice?

Ovim svojim pismom želim obavijestiti cjelokupnu hrvatsku javnost, kao
i svakog Hrvata, ma gdje na svijetu on obitavao. Pismo šaljem i u Klub
HSP-a pri Saboru jer smatram da tu još ima istinskih Hrvata. Na kraju
mog pisanja želim postaviti jedno pitanje cjelokupnoj hrvatskoj
javnosti, cjelokupnoj hrvatskoj vlasti, cjelokupnom pravnom sustavu
Hrvatske:

«Je li predsjednik države zlouporabio svoje ovlasti, pri trošenju
naprijed navedenih financijskih sredstava? Je li pocinio krivicno
djelo za koje treba biti optužen i odgovarati?« Pred Sudom smo svi
jednaki, njegova je tvrdnja.

Ukoliko se ne nade nitko u ovoj hrvatskoj državi da to ucini, jer ne
smije ili nece, najavljujem moju privatnu tužbu protiv Predsjednika
hrvatske države. U nadi da ce moje pismo naici na pozornost koju
zaslužuje, sve vas pozdravljam! Bog i Hrvati!

Pero Kordic, Busovaca