Hrvatski: Rat State Departmenta protiv Hrvatske
Hrvatski List, July 28, 2005
Istina i pravda
Pogled iz Washingtona
Pise: Jeffrey T. Kuhner
Rat State Departmenta protiv Hrvatske
Američki State Department (ministarstvo vanjskih poslova) konačno je u politici prema Hrvatskoj pokazao svoje stvarno lice – ruzno i rasističko.
Proslog je tjedna kongresnik Thaddeus McCotter, republikanac iz Michigana, predlozio amandman kojim republikanci na Capitol Hillu izrazavaju sve veću zabrinutost nasrtajem Carle del Ponte na slobodu tiska u Hrvatskoj. McCotterov amandman – tako je nazvan – usredotočio se na nedavne optuľnice Carle del Ponte protiv hrvatskih novinara Ivice Marijačića, Stjepana Seselja, Domagoja Margetića i Markice Rebića. Trebao je doći na dnevni red Kongresa, a zatim i biti ugrađen u Zakon o ovlastima u vanjskim poslovima, kojim se financiraju inicijative State Departmenta prema međunarodnim organizacijama kakav je Haaąki sud (ICTY). Ovim se amandmanom htjelo “uskratiti američki doprinos Međunarodnom kaznenom sudu za bivsu Jugoslaviju (ICTY) sve dok ovaj sud ne povuče optuznice za kaznena djela protiv četvorice novinara koji su kritički pisali o radu ICTY-ja“.
”Ove ICTY-jeve odluke izravna su prijetnja razvitku sloboda u bivsoj Jugoslaviji, te bismo stoga trebali odlučnije stati u obranu snaznih i slobodnih medija kao kvasca u svakom demokratskom procesu“, rekao je kongresnik McCotter u priopćenju za tisak njegova ureda.
Ali, amandman su operativci State Departmenta zatrli već u začetku. Iz izvora na Capitol Hillu saznaje se da je probranim članovima Odbora za vanjske poslove predstavničkog Doma, koji su nadgledali postupak podnosenja amandmana na spomenuti zakon, rečeno iz State Departmenta da glasuju protiv McCotterova amandmana. Bojeći se da nema potreban broj glasova kongresnik McCotter povukao je svoj amandman, sto je zapravo značilo njegovo ponistenje.
Ne zapanjuje to sto amandman nije prosao (to se u Kongresu stalno događa i dijelom je zbrkanog zakonodavnog postupka), nego to ąto su duznosnici State Departmenta bili spremni pribjeći očito laznim i rasističkim argumentima kako bi odvratili članove Kongresa od potpore amandmanu.
“Ljudi iz State Departmenta rekli su nama u Kongresu da ova četvorica hrvatskih novinara nisu 'pravi' novinari“, saznajemo iz izvora bliskog postupku podnosenja amandmana na Zakon o ovlastima u vanjskim poslovima.
“State Department je kazao i to da novinari u Hrvatskoj nisu 'pravi' novinari“, rekao je također. “Iskreno govoreći, nevjerojatno je da je tako ąso mogao kazati. Ali, čini se da je to imalo učinka“.
Dakle, prema logici State Departmenta, budući da hrvatski novinari nisu “pravi“ novinari, oni nemaju prava ni na temeljnu demokratsku zastitu. Čak i za State Department ovo je nize od dosad najnizega. Nije tajna da je State Department zestoki zagovornik ICTY-ja. Ali, ovim svojim djelatnim suprotstavljanjem McCotterovu amandmanu State Department pokazuje kako je spreman na sve - čak i ako to predstavlja izdaju duboko ukorijenjenih američkih vrijednosti i načela, a da bi podupro del Ponteovu – bez obzira koliko njene optuľnice bile nepravedne i antidemokratske.
Ovi potezi State Departmenta otkrivaju duboko ukorijenjeni rasizam i amoralni cinizam u temeljima njegove politike prema Hrvatskoj. State Department aktivno brani novinarska prava na slobodu od cenzure i prijetnja na Bliskom Istoku, u Latinskoj Americi i Kini. Ali, kad je riječ o Hrvatskoj – i, općenito, narodima bivse Jugoslavije – novinarska prava nisu vazna. Zapravo, ona se smatraju smetnjom nastojanjima State Departmenta da ovoj regiji nametne svoje internacionalističke i neoimperijalističke teznje.
Od kraja osamdesetih, nakon pada Berlinskog zida, njegov pristup ovoj regiji obiljezen je jednim jedinim vrhunaravnim načelom: odrzavanjem stabilnosti pod svaku cijenu. Ova realno-politička amoralnost vise cijeni red od demokracije, a regionalnu stabilnost – izrazenu u nacionalnim drzavama kakva je bila Jugoslavija – vise od nacionalnog samoodređenja.
Upravo stoga State Department se 1991. godine usprotivio raspadu Jugoslavije, sto je jasno iskazano 25. lipnja te godine kad je tadasnji američki drzavni sekretar James Baker izjavio da Washington “podupire teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije“ – dajući tako srpskom diktatoru Slobodanu Miloseviću zeleno svjetlo za napade na Sloveniju i Hrvatsku. State Department je krajnje nevoljko priznao hrvatsku nezavisnost, usprkos brojnim dokazima o srpskim zločinima. Stovise State Department tijekom devedesetih aktivno je podupirao UN-ov embargo na oruzje, nametnut i Hrvatskoj i Bosni – nadajući se da će tako ovjekovječiti srpska osvajanja na terenu, sto bi prisililo Zagreb i Sarajevo da se vrate u nekakvu uniju s Beogradom. I konačno, upravo se State Department – zajedno s britanskim Foreign Officeom – zestoko usprotivio Operaciji “Oluja“.
I do dana danasnjega mnogi u State Departmentu su antihrvatski raspolozeni, te se nadaju ponovnoj uspostavi nekakve labave Balkanske unije. Ovo, dakle, objasnjava i nepokolebljivu potporu State Departmenta ICTY-ju, optuznici protiv generala Gotovine i tjesnjoj “regionalnoj integraciji“. I konačno, State Department smatra Hrvate trećerazrednim europskim građanima: oni nemaju prava na vlastitu drzavu, a njihove demokratske narodne teznje treba ignorirati. Ovo je rasističko i ponizavajuće stajaliste, koje objasnjava zasto duzosnici State Departmenta imaju obraza navoditi članove Kongresa da ne stite temeljna ljudska prava i novinarske slobode u Hrvatskoj.
Rat State Departmenta protiv Hrvatske nastavit će se sve dok hrvatski tisak ne ustane i ne progovori protiv washingtonskih nepravda. Hrvatski novinari su pravi novinari. Ustvari, neki od njih kao Ivica Marijačić i Josip Jović (jos jedan kolumnist kome prijeti optuznica del Ponteove zbog “nepostivanja suda“) istaknuti su novinari – ne samo prema hrvatskim, već i mjerilima svake zapadne drľave, uključujući i SAD.
Danas je u Hrvatskoj najčesća zabluda da je State Department sluzbeni kreator politike američke vlade, ali on to nije. Američka vlada nije jedinstveno tijelo; u njoj djeluju brojna suprotstavljena sredista moći, od kojih je State Department tek jedno. Bivsi predsjednik Franjo Tuđman, njegov principijelni ministar obrane Gojko Susak i general Gotovina to su znali, pa su tako i zaobilazili karijerne birokrate u State Departmentu – u pripremi Operacije “Oluja“ tako su se obraćali Pentagonu i CIA-i. Njihova sjajna strategija je uspjela, a ishod je bilo osiguranje hrvatske nezavisnosti.
Sada je krajnje vrijeme da hrvatska vlada i mediji učine neąto slično: da zajednički počnu prokazivati nazadnu, antidemokratsku i katastrofalnu politiku State Departmenta prema drugim američkim sredistima moći, kao sto su republikanci i demokrati na Capitol Hillu (koji nadziru i određuju financiranje State Departmenta), Pentagon, Vijeće nacionalne sigurnosti, CIA i, sto je najvaznije, Bushova vlada. Ova javna kampanja ne bi se trebala samo usredotočiti na nasrtaje del Ponteove na hrvatsku demokraciju i slobodu tiska, već i na opasnosti optuznice protiv Gotovine, kojoj je cilj unistenje temelja hrvatske nezavisnosti i stvaranje velike Srbije.
Takva javna kampanje bila je uspjeąna 1995. godine, pa moze uspije i 2005. Ali, da bi se to dogodilo, hrvatske elite konačno moraju ustati u obranu svoje demokracije, slobode tiska, svog Domovinskog rata i, konačno, svoje domovine. Ako to ne urade, izgubit će utjecaj na vlastitu sudbinu, pa s vremenom i – vlastitu drzavu, sto se često događalo tijekom duge i mučeničke hrvatske povijesti, a u korist stranih sila – zvale se one State Department, britanski Foreign Office, Haag ili Bruxelles.
Hrvatska već predugo spava. Vrijeme je da se konačno probudi i uzme sudbinu u svoje ruke, kao slobodna, ponosna i punopravna članica zapadne zajednice drzava. Ali, ovo će se dogoditi tek ako Hrvati shvate golemu vrijednost svojih demokratskih sloboda i tesko stečene nacionalne nezavisnosti. One su Bozji darovi. Ne smije ih se prokockati, jer ne padaju s neba. Ostaje mi nada da će Hrvati znati odgovoriti na ovaj izazov.
- Jeffrey T. Kuhner stalni je suradnik komentatorske rubrike Washington Timesa.
Istina i pravda
Pogled iz Washingtona
Pise: Jeffrey T. Kuhner
Rat State Departmenta protiv Hrvatske
Američki State Department (ministarstvo vanjskih poslova) konačno je u politici prema Hrvatskoj pokazao svoje stvarno lice – ruzno i rasističko.
Proslog je tjedna kongresnik Thaddeus McCotter, republikanac iz Michigana, predlozio amandman kojim republikanci na Capitol Hillu izrazavaju sve veću zabrinutost nasrtajem Carle del Ponte na slobodu tiska u Hrvatskoj. McCotterov amandman – tako je nazvan – usredotočio se na nedavne optuľnice Carle del Ponte protiv hrvatskih novinara Ivice Marijačića, Stjepana Seselja, Domagoja Margetića i Markice Rebića. Trebao je doći na dnevni red Kongresa, a zatim i biti ugrađen u Zakon o ovlastima u vanjskim poslovima, kojim se financiraju inicijative State Departmenta prema međunarodnim organizacijama kakav je Haaąki sud (ICTY). Ovim se amandmanom htjelo “uskratiti američki doprinos Međunarodnom kaznenom sudu za bivsu Jugoslaviju (ICTY) sve dok ovaj sud ne povuče optuznice za kaznena djela protiv četvorice novinara koji su kritički pisali o radu ICTY-ja“.
”Ove ICTY-jeve odluke izravna su prijetnja razvitku sloboda u bivsoj Jugoslaviji, te bismo stoga trebali odlučnije stati u obranu snaznih i slobodnih medija kao kvasca u svakom demokratskom procesu“, rekao je kongresnik McCotter u priopćenju za tisak njegova ureda.
Ali, amandman su operativci State Departmenta zatrli već u začetku. Iz izvora na Capitol Hillu saznaje se da je probranim članovima Odbora za vanjske poslove predstavničkog Doma, koji su nadgledali postupak podnosenja amandmana na spomenuti zakon, rečeno iz State Departmenta da glasuju protiv McCotterova amandmana. Bojeći se da nema potreban broj glasova kongresnik McCotter povukao je svoj amandman, sto je zapravo značilo njegovo ponistenje.
Ne zapanjuje to sto amandman nije prosao (to se u Kongresu stalno događa i dijelom je zbrkanog zakonodavnog postupka), nego to ąto su duznosnici State Departmenta bili spremni pribjeći očito laznim i rasističkim argumentima kako bi odvratili članove Kongresa od potpore amandmanu.
“Ljudi iz State Departmenta rekli su nama u Kongresu da ova četvorica hrvatskih novinara nisu 'pravi' novinari“, saznajemo iz izvora bliskog postupku podnosenja amandmana na Zakon o ovlastima u vanjskim poslovima.
“State Department je kazao i to da novinari u Hrvatskoj nisu 'pravi' novinari“, rekao je također. “Iskreno govoreći, nevjerojatno je da je tako ąso mogao kazati. Ali, čini se da je to imalo učinka“.
Dakle, prema logici State Departmenta, budući da hrvatski novinari nisu “pravi“ novinari, oni nemaju prava ni na temeljnu demokratsku zastitu. Čak i za State Department ovo je nize od dosad najnizega. Nije tajna da je State Department zestoki zagovornik ICTY-ja. Ali, ovim svojim djelatnim suprotstavljanjem McCotterovu amandmanu State Department pokazuje kako je spreman na sve - čak i ako to predstavlja izdaju duboko ukorijenjenih američkih vrijednosti i načela, a da bi podupro del Ponteovu – bez obzira koliko njene optuľnice bile nepravedne i antidemokratske.
Ovi potezi State Departmenta otkrivaju duboko ukorijenjeni rasizam i amoralni cinizam u temeljima njegove politike prema Hrvatskoj. State Department aktivno brani novinarska prava na slobodu od cenzure i prijetnja na Bliskom Istoku, u Latinskoj Americi i Kini. Ali, kad je riječ o Hrvatskoj – i, općenito, narodima bivse Jugoslavije – novinarska prava nisu vazna. Zapravo, ona se smatraju smetnjom nastojanjima State Departmenta da ovoj regiji nametne svoje internacionalističke i neoimperijalističke teznje.
Od kraja osamdesetih, nakon pada Berlinskog zida, njegov pristup ovoj regiji obiljezen je jednim jedinim vrhunaravnim načelom: odrzavanjem stabilnosti pod svaku cijenu. Ova realno-politička amoralnost vise cijeni red od demokracije, a regionalnu stabilnost – izrazenu u nacionalnim drzavama kakva je bila Jugoslavija – vise od nacionalnog samoodređenja.
Upravo stoga State Department se 1991. godine usprotivio raspadu Jugoslavije, sto je jasno iskazano 25. lipnja te godine kad je tadasnji američki drzavni sekretar James Baker izjavio da Washington “podupire teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije“ – dajući tako srpskom diktatoru Slobodanu Miloseviću zeleno svjetlo za napade na Sloveniju i Hrvatsku. State Department je krajnje nevoljko priznao hrvatsku nezavisnost, usprkos brojnim dokazima o srpskim zločinima. Stovise State Department tijekom devedesetih aktivno je podupirao UN-ov embargo na oruzje, nametnut i Hrvatskoj i Bosni – nadajući se da će tako ovjekovječiti srpska osvajanja na terenu, sto bi prisililo Zagreb i Sarajevo da se vrate u nekakvu uniju s Beogradom. I konačno, upravo se State Department – zajedno s britanskim Foreign Officeom – zestoko usprotivio Operaciji “Oluja“.
I do dana danasnjega mnogi u State Departmentu su antihrvatski raspolozeni, te se nadaju ponovnoj uspostavi nekakve labave Balkanske unije. Ovo, dakle, objasnjava i nepokolebljivu potporu State Departmenta ICTY-ju, optuznici protiv generala Gotovine i tjesnjoj “regionalnoj integraciji“. I konačno, State Department smatra Hrvate trećerazrednim europskim građanima: oni nemaju prava na vlastitu drzavu, a njihove demokratske narodne teznje treba ignorirati. Ovo je rasističko i ponizavajuće stajaliste, koje objasnjava zasto duzosnici State Departmenta imaju obraza navoditi članove Kongresa da ne stite temeljna ljudska prava i novinarske slobode u Hrvatskoj.
Rat State Departmenta protiv Hrvatske nastavit će se sve dok hrvatski tisak ne ustane i ne progovori protiv washingtonskih nepravda. Hrvatski novinari su pravi novinari. Ustvari, neki od njih kao Ivica Marijačić i Josip Jović (jos jedan kolumnist kome prijeti optuznica del Ponteove zbog “nepostivanja suda“) istaknuti su novinari – ne samo prema hrvatskim, već i mjerilima svake zapadne drľave, uključujući i SAD.
Danas je u Hrvatskoj najčesća zabluda da je State Department sluzbeni kreator politike američke vlade, ali on to nije. Američka vlada nije jedinstveno tijelo; u njoj djeluju brojna suprotstavljena sredista moći, od kojih je State Department tek jedno. Bivsi predsjednik Franjo Tuđman, njegov principijelni ministar obrane Gojko Susak i general Gotovina to su znali, pa su tako i zaobilazili karijerne birokrate u State Departmentu – u pripremi Operacije “Oluja“ tako su se obraćali Pentagonu i CIA-i. Njihova sjajna strategija je uspjela, a ishod je bilo osiguranje hrvatske nezavisnosti.
Sada je krajnje vrijeme da hrvatska vlada i mediji učine neąto slično: da zajednički počnu prokazivati nazadnu, antidemokratsku i katastrofalnu politiku State Departmenta prema drugim američkim sredistima moći, kao sto su republikanci i demokrati na Capitol Hillu (koji nadziru i određuju financiranje State Departmenta), Pentagon, Vijeće nacionalne sigurnosti, CIA i, sto je najvaznije, Bushova vlada. Ova javna kampanja ne bi se trebala samo usredotočiti na nasrtaje del Ponteove na hrvatsku demokraciju i slobodu tiska, već i na opasnosti optuznice protiv Gotovine, kojoj je cilj unistenje temelja hrvatske nezavisnosti i stvaranje velike Srbije.
Takva javna kampanje bila je uspjeąna 1995. godine, pa moze uspije i 2005. Ali, da bi se to dogodilo, hrvatske elite konačno moraju ustati u obranu svoje demokracije, slobode tiska, svog Domovinskog rata i, konačno, svoje domovine. Ako to ne urade, izgubit će utjecaj na vlastitu sudbinu, pa s vremenom i – vlastitu drzavu, sto se često događalo tijekom duge i mučeničke hrvatske povijesti, a u korist stranih sila – zvale se one State Department, britanski Foreign Office, Haag ili Bruxelles.
Hrvatska već predugo spava. Vrijeme je da se konačno probudi i uzme sudbinu u svoje ruke, kao slobodna, ponosna i punopravna članica zapadne zajednice drzava. Ali, ovo će se dogoditi tek ako Hrvati shvate golemu vrijednost svojih demokratskih sloboda i tesko stečene nacionalne nezavisnosti. One su Bozji darovi. Ne smije ih se prokockati, jer ne padaju s neba. Ostaje mi nada da će Hrvati znati odgovoriti na ovaj izazov.
- Jeffrey T. Kuhner stalni je suradnik komentatorske rubrike Washington Timesa.