BLEIBURSKI spomenik

Stari tekst:

U ČAST I SLAVU
POGINULOJ
HRVATSKOJ VOJSCI
SVIBANJ 1945
Hrvatsko Slovo 23.lipnja 2006.

Novi tekst:

U SPOMEN
NA NEDUŽNE ŽRTVE
BLEIBURŠKE TRAGEDIJE
MAI 1945

Reagiranje

Pravedna i istinita inačica (3)

Jesu li na Bleiburgu stradali stanovnici toga austrijskog sela – pita se u svojem reagiranju

Tomislav Nürnberger

Granitna nadgrobna ploča podignuta na Bleiburškom polju u spomen hrvatskim žrtvama engleske perfidne urote i partizanske nepojmljive svireposti poznate pod imenom Bleiburg i Križni putovi «obnovljena» je i to tako da je sada «starija i ljepša» (kako su Crnogorci kazali o razaranju Dubrovnika)! S nje su nestale riječi hrvatska vojska!

U svom reagiranju (Hrvatsko slovo, 16. lipnja 2006., str. 29) Bože Vukušić nam je rekao puno znanog, ali nije odgovorio na najvažnije pitanje KUDA SU NESTALI HRVATI?! Izgovor da je Hrvatska vojska nestala s ploče jer na Bleiburgu i Križnim putevima nisu stradavali samo hrvatski vojnici nego i hrvatski civili, bio bi smiješan da nije tragičan! S ploče su nestali i HRVATSKI CIVILI i HRVATSKA VOJSKA, a pojavile se «NEDUŽNE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE», koje bi mogle biti stanovnici sela Bleiburg stradali, recimo, od tsunamia!

Vukušićev argument da stradanje gospodina Stjepana Brajdića na Bleiburgu, Križnim putovima i Titovim kazamatima «ne kvalificira za ozbiljnu i kompetentnu raspravu» je isti onaj «argument», kojim su oci mita o socijalističkom samoupravljanju i Obrovcu, mita o socijalizmu s ljudskim licem, ili mita o Jasenovcu, ušutkivali Hrvate 60 godina, kao «nestručne» i «nekompetentne». Naravno, «stručnost» i «kompetentnost» je rezervirana za kumrovačke đake i doktore marksizma, samoupravljanja i nesvrstanosti. Na žalost Bože Vukušića gospodin Stjepan Brajdić je više nego kompetentan, jer su upravo njegovom zadivljujućom odlučnošću i upornošću na Maclju dostojanstveno pokopane 1163 nevine žrtve partizanske nepojmljive svireposti. A reći za gospodina Brajdića da je prilično neupućen u temu o kojoj govori zaista je «smjelost» dostojna «stručnjaka». I na kraju izgaramo od znatiželje i čekamo odgovore na ova jednostavna pitanja: Je li na staroj ploči prebrisan stari tekst i uklesan novi, ili je zamijenjena cijela ploča novom, «starijom i ljepšom»; Tko je taj domoljubni genij koji je sastavio novi «popravljeni» tekst; Je li Republika Hrvatska financirala tu umotvorinu?

O «stručnosti» i «kompetentnosti» auktora novog pravopisanja neka govore sami tekstovi:

Stari tekst: U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI, SVIBANJ 1945;
ZU GEDENKEN AN DIE GEFALLENEN KROATEN; MAI 1945; PODIGAO MILODARIMA PETAR MILOŠ.

Novi «popravljeni» tekst: U SPOMEN NA NEDUŽNE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE; MAI 1945; ZUM GEDENKEN AN DIE UNSCHULDIGEN OPFER DER BLEIBURGER TRAGEDIE; PODIGAO POČASNI BLEIBURŠKI VOD, 1987.

Tomislav Nürnberger, Zagreb