Hrvatski Heroji
pišem Vam potaknuta vašom stranicom i svime onime što se hrvatskim herojima danas događa.

Bila sam dijete kad je rat zadesio moju prelijepu domovinu Hrvatsku, sa suzama u očima i molitvom na usnama sam u skoloništu živjela svaki novi dan skupa s najhrabrijim sinovima koji su kao i moja Hrvatska krvarili braneći svaku stopu ove svete zemlje. Bog je odlučio da rat nije zahvatio moj Split kao ostale gradove i mjesta diljem Hrvatske, da ja budem koliko - toliko pošteđena svega onoga što je zadesilo moj narod u drugim krajevima. Godinama sam osjećala krivnju zbog toga jer sam bila pošteđena. Moj se tata iz rata vratio živ i koliko - toliko zdrav, moja je obitelj na okupu, moja Hrvatska je slobodna, slobodna , ali i danas krvari.
Danas su moje oči ispunjene suzama, moje srce tugom zbog onih koji su najviše dali a danas najmanje imaju ili gotovo ništa nemaju.
Boli me duša zbog suze svake hrvatske majke koja je ovoj svetoj domovini dala najviše i najvrijednije što je imala, život svoga sina, a ta je presveta žrtva danas obezvrijeđena i zaboravljena.
Boli me srce zbog pogaženog ponosa svakog hrvatskog heroja i svake sekunde neslobode hrvatskih generala.
Iz dana u dan slušam tužne priče i svršetke hrvatskih branitelja, dok se oni koji su pogazili sve što nam je sveto, prodali krvlju natopljenu i napaćenu zemlju za ništa, izdali vlastitu krv, osjećaju vrijednima uzdignuta čela kroočiti hrvatskim tlom gazeći kosti njenih mučenika.
Dragi moji heroji, želim da znate i nikad ne zaboravite da jedno devetnaestogodišnje srce kuca s vama i za vas, za Hrvatsku i da nikada nećete biti sami.
Budite snažni i ponosni kao i '91 kada ste stali u obranu ovoga svetoga tla, prkosimo zajedno svim burama i olujama koje nam stanu na put, ne dižite ruke na sebe, stavljajući tako Hrvatsku za koju ste se krvavo borili u ruke onima koji je ne zavrijeđuju.
Skupa ćemo se boriti za dostojan život svakog hrvatskog branitelja, slobodu svih hrvatskih heroja i za bolju budućnost naše Hrvatske, onu kakvu smo skupa sanjali.
Sačuvat ćemo našu Hrvatsku od onih koji joj žele zlo, a takvih je danas nemalo,to dugujemo svima onima koji nikad nisu dosanjali hrvatski san, ali s neba bdiju nad sudbinom naše domovine. Znam da će sunce naše pobjede rastjerati svu tamu koja se nadvila nad naš dom i naš narod, znam da je naš put trnovit, oduvijek je bio, ali vodi do zvijezda.
Zato vas trebamo, trebamo vaš ponos, vašu snagu jer ste nama mladima jedina potpora i vjera u bolju budućnost.
Trebamo vas, trebamo vas snažne, jake, ponosne, da budete uz nas, da skupa čuvamo istinu o našem svetom Domovinskom ratu od zaborava i laži, za nas mlade i sve one koji iza nas dolaze.
Neka vam Bog da snage na našem zajedničkom putu za dobrobit naše Hrvatske.
Ne zaboravite da je Hrvatsko srce uvijek bilo iznad svega i svakoga i naša je zadaća takvim ga sačuvati.
Vjerujem u vas, vjerujem u našu Hrvatsku!
Lijepi pozdrav iz Splita !
Antonija