Imamo dva Tita!

Izgleda da su jedini problemi koji muče našeg predsjednika i premijera dobri odnosi sa Srbijom. Ne zna se više da li češće oni odlaze u Srbiju, ili su češće oni iz Srbije na njihov poziv kod nas u Hrvatskoj.

Polako, ali sigurno, stapamo se u novu Jugoslaviju, a slijedom toga, valjda će Mesić i Sanader , skupa ili naizmjenice, postati i novi Tito.

Kada čovjek malo bolje razmisli, ne trebaju ni postati. Prešišali su ga.

Sve ono što je Tito radio, rade i oni, ali su u tome još uspješniji.

Njeguju “bratstvo i jedinstvo”, a jednako kao i Titu, u tome im je Srbija početak i kraj.

Predstavljaju se, jednako kao i Tito, za Hrvate, a i brinu za Hrvatsku i Hrvate otprilike jednako kao on.

Poput njega, ne prestaju puniti zatvore onima koji su se borili za slobodnu Hrvatsku.

Razlika je jedino u tome, što ovima pomaže u njihovom prljavom poslu Haag, a ne Englezi na prvom mjestu.

A ako se uzme u obzir broj samoubojstava hrvatskih branitelja, slobodno se može reći da stvaraju novi Bleiburg, o kojem Sanader uglavnom šuti, a Mesić ga proglašava “razumljivim činom osvete”.

Mediji su pod kontrolom otprilike kao u doba komunizma, ali su i po tom pitanju prešišali Tita, jer u ono vrijeme nije bilo interneta, pa ga Tito nije mogao kontrolirati. Ova dvojica rade i to.

Istina, za sada još nisu stavili u pogon Goli otok, ali je vjerojatno to samo stvar vremena.

Mesić i Sanader su najgore zlo koje se dogodilo hrvatskom narodu. Gore od Tita.

Gore zato, što se ovaj bar deklarirao kao komunist i Jugosloven, a ova dvojica se deklariraju kao demokrati I Hrvati, a rade isto.

Od zemlje za koju su toliki dali živote, napravili su prostitutku, koja je spremna svima pružati usluge, kako bi zadovoljila EU.

Oni grade dobrosusjedske odnose sa Srbijom preko kostiju svih onih koji su poginuli stvarajući Hrvatsku. Pljuju po hrvatskim braniteljima, po njihovim udovicama, njihovoj djeci. Po svakom poštenom Hrvatu koji voli svoju zemlju.

Nismo čuli niti riječi isprike od Tadića i Koštunice . Nismo čuli ni slova o ratnoj ošteti, nismo čuli čak ni ono obično “Žao nam je”.

Ali smo zato gledali Mesića kako se ljubi tri puta u Crnoj Gori, svako malo čitamo kako Sanader ide u Srbiju i stalno slušamo o tome da je rat stvar prošlosti, a mi se moramo okrenuti budućnosti. Zajedničkoj balkanskoj budućnosti, koja će biti nova Jugoslavija, samo se neće tako zvati.

Naravno da je rat iza nas, ne trebaju nam predsjednik i premijer ispirati mozak da bi to shvatili.

Ali nisu iza nas samoubojstva hrvatskih branitelja, nisu iza nas uspomene na spaljena sela i gradove i izmasakrirane prijatelje i rodjake, koji njima nisu bitni, ali ih mi nikada nećemo zaboraviti.

Niti je onima, koji dan danas traže svoje nestale, sve to stvar prošlosti koja se pod hitno mora zaboraviti. Ni minska polja, koja su nam rasuli po cijeloj zemlji naši dragi susjedi, takodjer nisu stvar prošlosti, jer svako malo netko strada od njih, a od silnog ljubljenja, valjda Sanader i Mesić zaboravljaju pitati u Srbiji gdje se ista nalaze.

Kažu da su oni koji ne nauče svoju povijest osudjeni da ju ponavljaju.

Mesić i Sanader ju očito nikada nisu naučili, valjda zato, što naša povijest nije i njihova.

Jer, da jesu, bilo bi im jasno da nikada ne traju umjetne, silom stvorene zajednice, u kojoj se narodi pod prisilom drže skupa.

Pa zvale se one Jugoslavija ili Balkanska unija, na čelu sa Titom, ili Mesićem i Sanaderom, dugoročne perspektive nema.

Jer, koliko god se oni ljubili po Srbiji, hrvatski narod ipak nije toliko glup i tako slabog pamćenja kao što misle.

Pamtili smo pedeset godina pod Titom, možemo pamtiti i ovih nekoliko pod Mesićem i Sanaderom.

Pa, kada se kult zločinca Tita konačno počeo postavljati na svoje pravo mjesto, kakvo li će tek mjesto u hrvatskoj povijesti zauzeti Sanader i Mesić?