Ina Vukic, prof. - Uredniku Baltimore Sun

PRIJEVOD PISMA S ENGLESKOG JEZIKA

28. sijecnja 2007.

Uredniku
The Baltimore Sun

Obraæam se clanku ¨kada ce se svijet suociti nemrtvom Hrvatske¨kojeg je napisala Julia Gorin i kojeg je objavila vaša novina 16. sijeènja 2007. Veoma je uznemirujuce citati kada novinar (Julia Gorin) klevece jednu citavu naciju koristeci se regurgitacijom (povracanjem) ratnih zlocina ili navodnih ratnih zlocina pocinjenih od dijela ili pojedinaca te nacije (Hrvatske), dok istovremeno minimalizira ili uopce ne spominje ratne zlocine ili navodne ratne zloèine pocinjene od strane clanova drugih nacija (Srbije). Ovo nije prvi put da se klevece hrvatski narod na naèin kojim je to nedavno napravila Julia Gorin. Svakako, to mene uopce ne iznenaduje, jer Julia Gorin i oni njome slicni imaju potrebu održavati svjetsku pozornost o strahotama Holokausta kako bi se pocinitelji priveli pravdi, ili imaju potrebu opravdavati ono što se opravdati ne može, t.j. užasne napadaje Srba koji su pokušali zaustaviti proces nezavisnosti Hrvatske od komunizma i Srbo-dominrajuce Jugoslavenske federacije kako bi izborili vlastite interese. Žalosno je to što, cini se, Gospoðica Gorin vjeruje da hrvatski narod ne zaslužuje slobodu od tlacenja, kojeg su trpjeli stoljecima, zato što je prije šezdeset godina ustaški pokret u Hrvatskoj proglasio Nezavisnu državu Hrvatske i postao saveznikom Sila osovine, i ovo cini vjerodostojnost gospoðice Gorin nepostojecom te uvrstava njezine poglede u isti kotao u kojem pripadaju pogledi Hitlera, Stalina, Tita ... u poglede onih koji su istrijebili milijune nevinih ljudi. U svjetskim demokracijama supraga se ne može teretiti za djela koje pocini njegova supružnica, dijete se ne može teretiti za djela koje roditelji pocinu, cijela se nacija ne može teretiti za djela koje poèinu grupe, itd, itd, ali u svijetu Julie Gorin èini se ova temeljna pravila pravde i demokracije nisu valjana. Cini se da bi trebalo kazniti 100% i da 100% mora patiti zbog djela ili uvjerenja koja pripadaju recimo 25% -om dijelu.

Njoj prikladno, gospoðica Gorin izostavlja pisati o tome da su i Hrvati nestali u koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata, ona samo piše o Srbima i Židovima. Koliko bijedno i pristrano se jedan novinar može spustiti! Kako bi se dalje ukazalo na njezinu namjerno pripstranu neobrazovanost u njezinom odgovoru na pismo Josipa Babica (attache pri veleposlanstvu RH u Washingtonu) gospoðica Gorin pita ¨Recite nam koliko su Hrvata zatvorili Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata. Dali ste ikada culi o nekim? Dali možete imenovati kojeg? ...¨. Ali, sve što je gospoðica Gorin trebala napraviti kako bi dobila odgovor na ta njezina pitanja je da proširi njezino istraživanje o žrtvama Jasdenovca koja objavljuju izvori kao što su Amerièko-Izraelski Kooperativni Poduhvati i drugi ne-Hrvatski izvori da bi dobila cinjenice (ona ocito nje vjeruje hrvatskim izvorima, pa ni kada su oni èinjenièni). Dakako, ona je možda i istražila ove ne-Hrvatske izvore, otkrila da je u stvari nestalo na tisuce Hrvata u ovim logorima ali, kako to i cine brojni anti-hrvatski pisci, odluci da izostavi ove cinjenice kako bi što bolje mogla klevetati cijelu hrvatsku naciju? Što više, zla je laž kada gospoðica Gorin kaže da su ¨Hrvati bili pre-sretni što su dobili nezavisnu državu i za borbu kao èlan Sila osovine¨. Sa ovom njezinom otrovnom penkalom gospoðica Gorin totalno i vlastoruèno briše postojanje borbe unutar Hrvatske protiv Nezavisne države Hrvatske Drugog svjetskog rata, koju su borbu vodile antifašisticke snage. Kako se samo usuðuje! Na žalost, mnogi oni koji su pripadali antifašistickom pokretu tijekom Drugog svjetskog rata, koji nisu željeli bilo kakvu nezavisnu Hrvatsku, koji su htjeli komunistièku ili pak kraljevsku Jugoslaviju, još dan danas nastavljaju farbati svakog pojedinca koji se borio za Nezavisnu državu Hrvatsku tijekom Drugog svjetskog rata fašistom ili kriminalcem, iako su vecina njih samo htjeli slobodnu i nezavisnu Hrvatsku – slobodnu od tuðinske vlasti i tlacenja, iako vecina nije niti pocinila niti bila svijesna da se pocinjavaju krivicna djela sa kojima se njihov pokret tereti. Možda gospoðica Gorin nebi napisala njezin èlanak da je dovršila svoje istraživanje nego bi možda ušla u pisanje o ubijstvu nevinog hrvatskog naroda (preko milijun ljudi, ukljuèujuci žene i djecu) nakon Drugog svjetskog rata, na Bleburgu Austrija, i unutar Titove komunisticke Jugoslavije?

Ona piše da tijekom ranih 1990-tih ¨Srbi nisu bili angeli ... oni se nisu samo borili protiv svojih neprijatelja, oni su se borili protiv naših (neprijatelja)...¨ Koliko mahnit i neuk može jedan novinar biti! Gospoðica Gorin je sebi prikladno izostavila spomenuti da je rat 1990-tih u Hrvatskoj nastao zato što su se Srbi protivili nezavisnosti Hrvatske (i drugih država Jugoslavije) iako je vecina ljudi u ovim državama glasovala za nezavisnost i demokraciju. Cini se da gospoðica Gorin vjeruje da su Hrvati trebali ¨trpjeti i šutjeti¨ kada su ugledali lice srpskog tlaCenja i ubijanja u Jugoslaviji. Sebi za uslugu, ona izostavlja spomenuti kako je rat poCeo i izostavlja spomenuti da je hrvatski narod koji je glasovao za nezavisnost imao potpuno pravo na samo-obranu od srpske brutalnosti i agresije. Pitam vas: što bi ste vi napravili da ste bili Hrvat koji Cezne za slobodom, nezavisnošCu i demokracijom, nakon što su vam srpske snage uništili grad (Vukovar), poubijali stotine nevinih ljudi i prisili tisuCe ljudi u strašno izbjeglištvo, pjevajuCi
¨Slobo, Slobo, šalji nam salate, bit Ce mesa, klat Cemo Hrvate¨ (BBC video reportaža Vukovar, 18. studenoga 1991.). Da li biste krenuli u obranu samog sebe, ili biste sjeli i Cekali da vas ubiju? Bilo bi baš lijepo da je gospoðica Gorin izbrojila Hrvate koje su Srbi ubili tijekom 1990-tih, bilo bi baš lijepo da je gospoðica Gorin izbrojila Hrvate koji su bili prisiljeni bježati iz svojih domova pred prijetnjom smrti, bilo bi baš stvarno lijepo da je gospoðica Gorin rekla da, dok su Hrvati bježali iz svojih domova u strahu, uzimajuCi sa sobom ništa osim golog života, Srbi Krajine su napuštali svoj dom 1995. mirno, uzimajuCi sa sobom veCinu svog pokucstva u kamionima i automobilima; bilo bi lijepo da je gospoðica Gorin rekla da mnoge izbjeglice, ukljuèujuCi i Hrvate, se još nisu vratili svojim bivšim domovina, umjesto samo govoreci o srpskim izbjeglicama.

Bilo bi baš stvarno lijepo da je gospoðica Gorin iskoristila svoju otrovnu penkalu kako bi pomogla privesti haškom tribunalu srpske ratne kriminalce Mladiæa i Karaðica.

Valjda bi gospoðica Gorin opravdala tvrdnju Srba da je Kosovo njihovo, ne albansko, jer su Albanci tamo došli tek u 14. stoljeæu. Na drugu ruku i u kontradikciji ovog njihovog naCela, vjerujem da bi ona takoðer opravdala Srbe kada oni kažu da je Krajina u Hrvatskoj, koju su oni brutalno okupirali tijekom 1990-tih, njihova jer su se oni u manjini tamo doselili u 16. stoljecu. Vjerujem da gospoðica Gorin takoðer opravdava srprsku agresiju nad Hrvatskoj i Bosnom i Hercegovinom 1991 – 1992. jer su Zapadne sile (Velika Britanija, S.A.D. i Francuska) odluèile 1919. blagosloviti novu tvorevinu neprirodnog kraljevtstva ili države (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, poslije poznata kao Kraljevina Jugoslavija) i pokloniti srpskom kralju (inace roðakom britanskog kralja) zemlje (Hrvatsku, Sloveniju ...) na koje on nije imao nikakvog prava, i predati mu dozvolu da radi sa narodom kako i što mu volja (što je uglavnom bilo tlacenje i brutalno diktatorstvo protiv Hrvata ...) i tako, prema viðenjima Srba, Hrvatska nije imala pravo za nezavisnost!

Ali vidi, Julia Gorin služi kao savjetnik na Amerièkom vijecu o Kosovu, koji promovira srpske interese u toj regiji. Jasno, ne može se od nje oèekivati da piše anti-srpske clanke cak ni u slucaju kada bi cinjenice to i diktirale.

Ina Vukic, prof.
Sydney